Pusto ostrvo u Jadranu čija misterija nikad nije rešena: Posećuju ga samo najhrabriji
Dodajte Kurir u vaš Google izborDaleko od plaža, hotela i turističke vreve, usred otvorenog Jadrana uzdiže se tamna stenovita piramida koja već na prvi pogled deluje nestvarno. Reč je o Jabuci, malenom ostrvu udaljenom oko 48 kilometara od Visa, koje nema stanovnike, kuće, puteve, luku, pa čak ni mesto na kojem bi brod mogao bezbrižno da pristane.
Ipak, upravo ta surova i gotovo nepristupačna stena krije neke od najzanimljivijih priča Jadrana.
Ostrvo koje može da zbuni i kompas
Za razliku od većine dalmatinskih ostrva, koja su uglavnom građena od krečnjaka, Jabuka je sastavljena od tamnih eruptivnih stena bogatih gvožđem i magnetitom. Zbog svoje geološke posebnosti još 1958. godine proglašena je spomenikom prirode.
Magnetit je zaslužan i za jednu od njenih najvećih neobičnosti. U blizini ostrva mogu da se jave magnetne anomalije koje utiču na kompas, što je nekadašnjim pomorcima, mnogo pre GPS navigacije, dodatno otežavalo plovidbu ovim delom Jadrana.
Ni dolazak do same Jabuke nije jednostavan. Ostrvo nema zaklonjenu uvalu ni pravo sidrište, a strme stene gotovo direktno poniru u duboko more. Iskrcavanje je moguće samo na malom delu obale i kada vremenski uslovi to dozvole.
Na goloj steni ipak postoji život
Iako na prvi pogled deluje kao mesto na kojem ništa ne može da opstane, Jabuka ima svoj mali prirodni svet.
Na njoj žive retke i endemske vrste, među kojima je i crna gušterica, dok se na stenama gnezde različite morske ptice. More oko ostrva vekovima je bilo poznato i komiškim ribarima, koji su se prema Jabuci otiskivali zbog bogatih ribolovnih područja.
Ali upravo sa njima povezana je i najlepša legenda ovog ostrva.
Cvet koji je nestao bez traga
Na Jabuci je nekada rastao jabučki karanfil, biljka poznata pod naučnim nazivom Dianthus multinervis. Bio je poseban zato što nije pronađen nigde drugde na svetu. Primerci biljke zabeleženi su još u 19. veku, ali kada su botaničari početkom prošlog veka ponovo krenuli u potragu, karanfila više nije bilo.
Kasnija istraživanja takođe nisu dala rezultate, pa se danas smatra izumrlom vrstom na svom prirodnom staništu.
Ipak, zbog nepristupačnih litica Jabuke ostalo je dovoljno prostora za pitanje koje već decenijama raspiruje maštu – da li je moguće da se u nekoj pukotini stene ipak sačuvao poslednji primerak?
Mladići su ga navodno nosili devojkama
Uz nestali karanfil vezuje se i stara priča komiških ribara. Prema predanju, mladići su odlazili do Jabuke, brali cvet i nosili ga devojkama kao znak ljubavi.
Takav poklon nije bio nimalo bezazlen. Do ostrva je najpre trebalo preći desetine kilometara otvorenog mora, zatim pristati uz gotovo vertikalnu stenu i popeti se po opasnom terenu.
Postojala je i druga, mnogo mračnija legenda – verovalo se da će, kada sa Jabuke nestane karanfil, nestati i staro komiško ribarstvo.
Cvet je zaista nestao, a tradicionalni način života komiških ribara vremenom je gotovo iščezao. Naravno, jedno nema veze sa drugim, ali upravo takve podudarnosti čuvaju legende od zaborava.
Video: Ostrvo u srcu Beograda